Vrste stakla

  • Float staklo
    – danas se nepravedno za njega koristi naziv obično staklo koje je slabije kvalitete jer je dobiveno metodom izvlačenja. Dobilo je ime po Float postupku: masa se razlije i pluta po rastaljenom kositru te se kao i svaka tekućina razlije i postaje idealno ravno. Ovo se staklo najčešće koristi u današnje doba u građevinarstvu i za dobivanje gotovo svih staklarskih proizvoda. Dostupan je u debljinama od 2, 3, 4, 5, 6, 8, 10, 12, 15, 19 te 25 mm. Može biti bojano u masi ili na njega stavljen neki nanos te se iz njega izrađuju ogledala.
  • Laminirano staklo (lamistal)
    – dvije ili više staklenih ploha spojenih pomoću tankih folija(debljine 0.38 mm) ili specijalne tekućine u uvjetima povišene temperature u autoklavu gdje dolazi do potpune adhezije između veznog sredstava i stakla. Folije ili stakla mogu biti raznih boja te debljina. Poželjno je laminirati stakla iste debljine. Laminirano staklo također u malo smanjuje prolazak buke kroz staklo te štiti od djelovanja UV zraka, a kod sloma staklo ostaje prilijepljeno na vezno sredstvo.
  • Low-e nisko emisiono staklo
    – termo izolirajuće staklo koje smanjuje gubitak topline za 60% u usporedbi sa klasičnim izo staklom. Na površini stakla nalazi se mekani nanos tankog sloja od metalnih oksida. Djeluje kao reflektor i zadržava temperaturu u prostoriji. Sloj je okrenut prema unutrašnjosti izo stakla tako da ga je nemoguće oštetiti. Količina energije koja prolazi kroz staklo mjeri se koeficijentom „U“ u (W/mkvK). Stari naziv za U faktor je bio „k“ faktor. Kod standardnog izo stakla (4+4) k=2.7, a s jednim low-e staklom K=1.4. Izgleda poput običnog float stakla, a često takav proizvod naziva termo izolacijsko staklo. Smanjuje se mogućnost kondenzacije vode između stakala. Prema zapadno-europskim zakonima U (k) faktor mora biti minimalno 1.5-2.0 W/mkvK. Standardna debljina iznosi 4 mm.
  • Kaljeno staklo
    – termički obrađeno staklo velike mehaničke otpornosti (5 x veća od običnog stakla). Dobiva se grijanjem na 600°C (granica plastičnosti) nakon čega se naglo hladi zrakom. Prije termičke obrade obavezno mora biti bar grubo brušeno. Kod loma rasipa se u mala zrnca sa tupim rubovima i tako štiti od ozljeda. Tako obrađeno staklo ne može se više modificirati (npr. bušiti, brusiti ili rezati).
  • Mat-staklo
    – ne reflektira direktno svjetlost, već ga raspršuje po površini. To svojstvo dobiva tako da se jedna površina brižno obradi kiselinom. Izrađuje se u serijskoj proizvodnji. Uglavnom se koristi za uokvirivanje slika i debljine je 2 mm.
  • Ornament staklo
    – dekorativna stakla koja se standardno nalaze u bijeloj, žutoj ili brončanoj boji. Karakteristika im je neravna površina i koriste se često za kućanstva. Uglavnom su debljine 4 mm. Dobiva se tako da se tijekom proizvodnje float stakla šara uzorka utiskuje na jednu ili obje strane, tijekom prolaska stakla kroz valjke float stakla.
  • Parsol (absorpcijsko) staklo
    – staklo bojano u masi kroz koje se vidi kao i kroz prozirno float staklo. Proizvodi se u raznim debljinama i bojama: plava, bronca, zelena, sivkasta… Omiljeno u industriji namještaja.
  • Reflektirajuće (Metalik) staklo
    – metalik, staklo koje na sebi ima metalizirajući nanos te pomoću njega razdjeljuje sunčevu energiju na tri načina: jedan dio reflektira, drugi dio apsorbira, a treći dio prolazi kroz staklo. Najpoznatiji tipovi su Stopsol i Antelio, koji proizvode staklo u plavoj, zelenoj, sivoj, brončanoj, smeđoj, srebrnoj… boji. Standardne debljine su 4-10 mm.
  • Satinato staklo
    – vrsta stakla u bijeloj boji, gdje je jedna strana obrađena kemijski kiselinom. Djelomično propušta svjetlost, ali ne vidi se kroz njega. Najčešće u debljinama od 4 do 10 mm.
  • Savijeno staklo
    – zagrijavanjem stakla na visoku temperaturu (oko 600°C), dostiže se njegova granica plastičnosti, pa se se potom oblikuje u željeni oblik pomoću prije pripremljenih kalupa. Nakon dobivanja oblika lagano se postepeno hladi zrakom.
  • Staklo-plastika
    – Iako ovo nije staklo već vrlo krta i tvrda plastika, nazivamo ga plexi-glass te se koristi na strojevima i traktorima. Međutim, ovakva plastika nije kemijski stabilna te je osjetljiva na dodir. Koristi se i za izradu stakala otpornih na metke zbog velike čvrstoće.
  • Vatrootporno staklo
    – štiti od plamena, dima i toplih plinova i ima nekoliko slojeva. Ne propuštaju toplinu u trajanju minimalno od 30, 60, 90 ili 120 minuta, zavisno o potrebi. Izrađuju se od stakla lijepljenih folijom. Ovo staklo osigurava susjedne prostorije od požara, kao i sigurnu evakuaciju ljudi. Vatrootporna stakla se koriste za sve objekte, koji osim potrebnog prirodnog svjetla i vidljivosti, moraju zadovoljiti i uvjet vatrootpornosti. Objekti kod kojih se koriste ova vrsta stakla su uglavnom bolnice, škole, hoteli, restorani, shopping centri, trgovine, poslovni prostori, industrijska postrojenja i hale, skladišta, laboratoriji, zrakoplovne luke.
  • Vitraj (vitraž) staklo
    – jednostruko staklo nastalo rubnim (bočnim) spajanjem različitih (obično bojanih ili ornamentnih) stakala koje služi u dekorativne svrhe. Često se vitraž staklom smatra i staklo oslikano uljnom prepečenom bojom.
  • Zrcalo
    – vrsta stakla na čiju je površinu nanesen srebrni nanos. Pomoću svjetlosti pruža vrlo bistre refleksije okruženja. Tehnički osim stakla ima četiri sloja: srebrni nitrat, zaštitni metalni nanos, te dva sloja namjenske zaštitne boje. Osim u klasičnoj varijanti može imati i brončani ton.
  • Bojano staklo
    – staklo koje se boji specijalnim bojama koje propuštaju svjetlost, ali ne i sliku. Na float staklo nanosi se boja pod velikim tlakom. Danas se vrlo često koristi Lacobel staklo tj. ploče stakla bojanih u tvornicama koje nudi 20-ak standardnih boja dodatno zaštićenih folijom… Staklo upija dio svjetlosti stoga u pravilu posvjetljuje ton boje.
  • Armirano (žičano) staklo
    – staklo obostrano hrapave površine (iako postoji i sa glatkim površinama) koje u sredini ima žicu umetnutu tijekom proizvodnje. U slučaju provaljivanja, staklo se razbije, ali njegovi komadići ostaju na žici. Međutim i ta žica nakon kraćeg vremena popusti. Standardna debljina je 6 mm, a najčešće se proizvodi u prozirnoj ili smećkastoj varijanti.

  • Izolacijsko staklo
    – najrašireniji oblik primjene stakla. Nekad su se u prozore i vrata ugrađivala jednostruka stakla. Danas se svi prozori i vrata (osim sobnih) izrađuju sa izo-staklom. Tako se dvostruko smanjuje gubitak topline, utjecaj buke je manji i održavanje je jednostavnije. Dakle, ono ušteđuje, trajnije je i sigurnije. To je kombinacija dva ili više stakla koja su rubno spojena pomoću metalnog šupljeg profila (taj distancer najčešće od aluminija, debljine 6-22mm) koji je ispunjen molekularom (zrncima koja sprečavaju nakupljanje vlage između stakala). Staklo i metal spojeni su butilom koji se nanosi na profil u vrućem stanju te ima funkciju ljepila i izolacije. Kvalitetno izo staklo potom obavezno mora proći kroz prešu da se dobije kompaktniji i trajniji proizvod. Završni dio je kitanje gustom smjesom kojim se na rubu izvede izuzetno kvalitetno brtvljenje te tako zaštićuje međuprostor izolacijskog stakla od prodora vode da ne bi došlo do kondenzacije i zamagljenje unutrašnjeg dijela izo stakla.

    Najčešće se izo-staklo izrađuje od dva float (prozirna) stakla najmanje debljine 4mm. Sve se više radi na način da se jedno ili oba stakla zamjenjuju sa drukčijim staklima sa boljim karakteristikama: low-em (termoizolirajuće staklo – smanjuje gubitak topline za čak 60%), kaljenim (povećane čvrstoće i otpornosti), metalikom (reflektira i smanjuje prolaz svjetla), ornamentom (ukrasna stakla), pjeskarenim (zaštita od pogleda ili zbog dobivanje logotipova i drugih dekorativnih oblika), lamistalom (sigurnosim staklom)…

    Niti jedno izolacijsko staklo ne bi smjelo imati jedno od stakla tanje od 4 mm. U međuprostoru se nalazi zrak, ali sve više se puni plinom (argon, krypton…) koji svojim svojstvima poboljšava izolaciju tj. sprečava protok energije.

    Estetski dio vrlo se razvio u posljednjih desetak godina te se vrlo često između stakala stavljaju ukrasni profili raznih oblika. Najčešće se koriste zlatne (mesing) širine 10 mm i bijele lajsne uobičajenih širina 10, 18 i 26 mm. Postoje i profili u drugim bojama (srebrna, smeđa, crna…), ali rijetko se upotrebljavaju u praksi.

    Također između dva stakla stavljaju se i venecijaneri koji se mogu okretati, dizati ili spuštati na mehanički način, automatski način ili pomoću daljinskog upravljača. Tako imamo zaštitu koji ne trebamo održavati jer je izolirana čak i od prašine. Kod ovakvog proizvoda  distancer je debljine 18-27 mm.